Idealno bi bilo da muškarac upoznaje aspekte svoje muške energije kroz partnerski odnos sa ženom. Takođe, žena na najbolji način može svoju žensku energiju da spozna kroz odnos sa muškarcem.
Od oktobra 2015. kada imao sam spontanu viziju u kojoj mi se javio arhanđeo Rafail i uputio me ka energetskom isceljivanju, kao osnovi mog zadatka na Zemlji, pa do trenutka kada pišem ovu knjigu, moj Put me je vodio ka upoznavanju više energetskih metoda, a naravno Reiki je jedna od njih, kojoj sam se maksimalno posvetio.
A Reiki kao da je znao šta mi je potrebno, postavljajući razne zadatke pred mene. Iz nekih „viših“ razloga Reiki sam učio od tri učiteljice. Splet okolnosti je bio takav, a ja sam ih prihvatao i doživljavao kao mogućnost da se usavršim dolazeći do iste tehnike kroz različite pristupe.
Anđele različite religije opisuju na razne načine, ali moglo bi se reći da sve govore o tome kako ih Bog šalje pravim i iskrenim vernicima onda kada se obrate za pomoć. A šta je sa ateistima? Da li su oni uskraćeni za anđeosku pomoći i prisustvo ili je ipak i njima ta mogućnost data samim time što su rođeni u ljudskim telima?
Hajde za početak da vidimo ko su ateisti. Da li su to neznabošci, ljudi koji su skrenuli sa puta vere, odrekli se Boga, da li ih kao takve treba osuđivati i odbacivati, kao što rade mnogi koji sebe nazivaju vernicima, verujućima…?
Često se u “duhovnim krugovima” može čuti da je život iluzija iz koje se treba probuditi. Ali, da li je to zaista tako? Odnosno, da li to buđenje može biti opasno i koliko?
– Samo malo da prilegnem i biće mi bolje – rekla je, ali nedugo zatim, lice joj se zgrčilo u bolnu grimasu. – Boli me tu… pokazala je rukom na levu stranu grudnog koša.
Dan je bio predivan, pravi prolećni. Ćale, moji klinci i ja učestovali smo u akciji pošumljavanja jedne parcele nedaleko od grada. Tog dana, drugog nakon pravoslavnog Uskrsa, podigla je penziju i požurila da nam spremi ručak. Željno je iščekivala da se vratimo i da joj Joca i Miki, kako je zvala moje sinove, ispričaju svoje dogodovštine. Čuli samo se čak i telefonom nekoliko puta i baš ništa nije nagoveštavalo šta će se tog dana desiti.
– Znate, ja već tri nedelje radim na sebi… – započela je razgovor žena od nekih trideset i kusur godina, došavši kod mene na seansu, kako bi smo uz pomoć anđela pokušali da razrešimo neke njoj važne probleme.
O Bože – pomislio sam – evo je još jedna koja radi na sebi. I to čak tri nedelje!
Čitam pojedine komentare na društvenim mrežama ispod mojih tekstova i video snimaka u kojima pišem i govorim o potrebi da iscelimo odnos prema novcu. Na neke se samo nasmejem, ali neki me zaista nateraju da se zapitam zbog čega tako snažno reagujemo na nešto tako očigledno.
Bogati su zli i kradu, pa ću radije da živim u siromaštvu! – veliki je broj komentara, koji se mogu svesti na izjavu ovog tipa.
Koliko puta kažemo sebi da ne želimo da budemo kao naši roditelji, kada u sebi primetimo obrasce ponašanja koji nam se ne sviđaju a koje smo od njih nasledili? I koliko god da mi to govorimo ipak se ponašamo kao oni. Naravno, ovo se može tumačiti time da mi kao deca prihvatamo bez ograničenja modele ponašanja ljudi sa kojima rastemo i to je potpuno tačno, ali zbog čega se sve ovo zapravo događa i na koji način izaći iz začaranog kruga? Prva i osnovna greška koju činimo je da ta da ne prihvatamo svoje pretke kao deo sebe. Pokušavamo da odbacimo sve one njihove osobine koje nam se ne sviđaju, ali to je nemoguće.
Ovo je baš takva kasica, sliku sam preuzeo sa linka na Limundu
Kada se setim detinjstva, često mi se javljaju uspomene na nekadašnju “Jugobanku” u ulici Jugoslovenske narodne armije. Vidim sebe kako ulazim sa majkom da podignemo platu. Naravno, deo novca ćemo odmah potrošiti kod “Popovića” na limunadu i kesten pire sa šlagom, jer to je uvek bio deo pogodbe kada mi se ne ide sa njom u grad. Pa čak i da nije, majci nikada ne bi bilo teško da mi ispuni tu želju.
Službenica za šalterom me posmatra sa osmehom, jer poznato joj je već šta ću od nje tražiti, čak i pre nego što mama uspe da izgovori zbog čega smo zaista došli.