iz moje knjige Anđelima u susret – i ti to možeš!
Bolest je prilično „klizav teren“ i nešto je što nas može zadesiti bilo kada i bilo gde. Naravno, nisam lekar i ne želim da dajem sud o onome o čemu nisam stručan. Tačno je da se bavim isceljivanjem ali između pojmova isceljivanje i lečenje ne stavljam znak jednakosti. Proces isceljivanja predstavlja, kako i sama reč kaže, proces postizanja pune svesnosti o jedinstvu i celovitosti svesti, energije i materije; Boga i Čoveka; Duše, uma i tela. Kada se spomene isceljenje obično ljudi pomisle na lečenje bolesti, određenog organa i sl.
Međutim, bolešću zahvaćen ogan, samo je krajnji stadijum i pokazatelj da treba isceliti određeno životno polje, kao što je odnos prema sebi, roditeljima, svojem potomstvu, odnos prema novcu i sl. Proces isceljivanja bi se pre mogao izjednačiti sa procesom prosvetljivanja ili učenja i u tom smislu ja u svom radu koristim razne metode, od energetskih, preko govorom prenetih ideja, pa evo i na ovaj način, pomoću knjige koju čitate. Čak i moj, lični primer, je nešto što vam može ukazati na određene životne principe, odnosno mogućnost da ih dovedete u ravnotežu sa onim što vi zaista jeste.
Dakle, sve što postoji je Jedno. Iluzija o odvojenosti nastaje u ovom pretežno materijalnom svetu, kada telesnim čulima opažamo sebe kao telo odvojeno od prostora koji nas okružuje. I to je osnovni uzrok većine bolesti. Bolest je samo skup simptoma, pojavnih činjenica, koji nam ukazuju na to da smo se svojim ponašanjem odvojili od Jedinstva svega što postoji, da smo namerno ili nenamerno, svesno ili nesvesno, prekršili zakone koji vladaju duhom i materijom i da imamo potrebu da se vratimo na pravi put.
Često mnoge medicinske procedure ne funkcionišu. Ne funkcionišu u mnogim slučajevima ni one koje su iz domena tzv. alternativne ili komplementarne medicine. Ali najčešće nije u pitanju neodgovarajući način lečenja zvaničnom medicinom ili pogrešno odabrana metoda alternativne medicine, to što ne dovodi do željenog rezultata.
Uzrok nastanka bolesti, isto kao i mogućnost izlečenja, u svojoj osnovi leži u nama. Lečenje bolesti je samo po sebi jalov posao ukoliko ga ne prati osećaj vraćanja u Jedinstvo, u Celovitost.
Stoga, bolesti ne treba prići sa strahom i panikom, već sa zahvalnošću, jer možemo da uvidimo greške na svom duhovnom putu svesni, da ih možemo ispraviti. Dokaz za to su čuda koja se dešavaju preko noći. Mnogi su primeri da je kod ljudi koji su bolovali od takozvanih neizlečivih bolesti, kada su prihvatili sebe i svoje ponašanje kao uzročnika, bez osuđivanja sebe ili drugih, došlo do isceljenja naočigled svih, a da nije jasno kako je to moguće.
Ono o čemu se najčešće ne misli je da nije telo, to koje treba lečiti. Pa čak ni um. Isceljivanje ide ka našoj Duši. Živeti svesno, predstavlja odluku da prihvatimo volju Duše i potrebu da njeni određeni segmenti budu transformisani odnosno isceljeni. U jednoj inkarnaciji se na fizički nivo spušta samo deo energije Duše, koji se ispoljava kroz dve forme energije:
– one koju treba isceliti (mane) i
– one pomoću kojih se isceljuje (vrline).
Moglo bi se krajnje uprošćeno reći, da energija koja predstavlja mane i koja je destruktivna, usporava normalan tok univerzalne, božanske energije, koja je kreativna. Energija vrlina jeste ono po čemu se Duša približava božanskom, što na ovom planu treba da osvesti kroz niz inkarnacija.
Istrajavanjem na manama sigurno je da ne doprinosimo isceljivanju odnosno planiranom putu Duše na fizičkom planu. Duša će zbog toga vremenom forsirati samo onaj deo energije koji je destruktivan, a onaj kreativni neće doći do izražaja. Time se njeno ispoljavanje na ovom planu završava bolešću a zatim i smrću fizičkog tela, možda i ranije nego što je to prvobitno bilo predviđeno.
Ljudi koji nas okružuju kao i situacije u kojima se nalazimo, provociraju nas, podsećaju i govore koji deo nas treba isceliti a takođe i pomoću kojeg dela energije Duše se može obaviti isceljivanje. Dakle, mi u jednoj ličnosti u svakoj inkarnaciji nosimo i pacijenta i iscelitelja; problem i metod za rešenje. Potrebno je biti svestan i jednog i drugog dela ličnosti. Ljudi, događaji kao i viša inteligencija, vodiči i anđeli, pomažu nam da osvestimo i jedan i drugi aspekt. Na primer, nesigurnost u sebe potiče od onog dela sebe koji treba isceliti. Fokusiranjem na njegovu suprotnost, odnosno na sigurnost u sopstveni potencijal, zaista dolazi do transformacije. Ukoliko se u proces isceljivanja krene na vreme, pa se sa mana, pažnja skrene na vrline, kreativnost dobija energiju potrebnu za transformaciju. Tada se energiji Duše (koja deluje trenutno) omogućava nesmetani protok kroz fizičko telo i promene se na materijalnom planu odvijaju neverovatnom brzinom.
Proces isceljivanja energije Duše, prema tome trebao bi da teče na sledeći način:
Osvestiti to da svaka mana u karakteru ima svoju suprotnost, koju nazivamo vrlina i koja je isceljuje (transformiše, balansira). Osvešćivanje bilo mane, bilo vrline kao njene suprotnosti, često je nemoguće, ili barem jako teško, korišćenjem isključivo intelekta, upravo zbog toga što su one najčešće sakrivene u nesvesnom delu ličnosti. Zato se do spoznaje najčešće dolazi pomoću spoljašnjih faktora – uticaja drugih ljudi, događaja ili čak bolesti. Do spoznaje o skrivenom u sebi se takođe može doći i pomoću nekog oblika više svesti, duhovnih vodiča ili anđela, što je mnogo prijatniji način, ali na žalost, zbog snage ega, mnogima potpuno nepristupačan.
Nakon što se dođe do spoznaje,sa potpunim poverenjem, treba se prepustiti vođstvu više svesti, jer ko će bolje znati šta je potrebno učiniti nego onaj deo nas, kojem je isceljenje potrebno.
Fokusiranje na vrline i njihovo dosledno ispoljavanje je sledeća u nizu aktivnost, kojom se oslobađa tok božanske kreativnosti. Ovim se postojanje negativnih strana karaktera, potire, jer one kao destruktivne ne mogu postojati ukoliko im se ne dodaje energija koja ih održava.
Ovde treba imati u vidu to, da svaki arhanđeo je tu da nam pomogne da osvestimo i transformišemo određeni aspekt ličnosti. On neće uraditi naš posao umesto nas, ali će nam pružiti mogućnost da ga uradimo sami sa što manje napora. I upravo brzina, lakoća i zanos koje se osete prilikom manifestacije u materijalnom svetu, pokazatelji su da smo fokusirani na vrline.
Svesni život predstavlja odluku da prihvatimo volju duše i potrebu da njeni određeni segmenti budu transformisani odnosno isceljeni. Istrajavanjem na manama sigurno je da ne doprinosimo isceljivanju odnosno planiranom putu Duše na fizičkom planu. Međutim, ukoliko se u proces isceljivanja krene na vreme, pa se sa mana pažnja skrene na vrline, kreativnost dobija zamah potreban za transformaciju i čuda se zaista mogu očekivati u veoma kratkom roku.
Bolest je često pitanje karmičkog karaktera, kada je potrebno balansirati energije iz prošlih života. U takvim slučajevima, do isceljenja dolazi tek nakon što Duša shvati i proživi svoju lekciju, odnosno kada je spremna da nastavi svoj put u fizičkom telu sa novim shvatanjima.
O ovome govori i poruka arhanđela Rafaila koju sam od njega dobio tokom jedne seanse. Radeći sa klijentkinjom na problemu mioma na materici, upitao sam arhanđela Rafaila da li jedan tretman može biti dovoljan za isceljenje takvog problema. Na ovo pitanje dobio sam ljubazan ali prilično oštar i poučan odgovor u stilu pravog učitelja, kakav arhanđeo Rafail zaista i jeste:
– Ljubavi, mi anđeli smo veoma moćni!
Ovo znači da je rešenje bilo kojeg problema ili bolesti za anđele izuzetno lako, ali je ipak na nama da promenom stanja svesti, te promenom emotivnog i fizičkog ponašanja, sami u najvećoj mogućoj meri utičemo na osnovni uzrok nastanka ili istrajavanja problema ili bolesti.